Karolina Vidović Krišto komentira uhićenje glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića, proziva vlast i najavljuje “sukob unutar korupcijskog sustava”.
Uhićenje glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića izazvalo je snažne političke reakcije, a među najglasnijima se istaknula saborska zastupnica i predsjednica stranke Odlučnost i Pravednost, Karolina Vidović Krišto. U opširnoj objavi na društvenim mrežama iznijela je svoj pregled događaja, tvrdeći kako je riječ o „tektonskom poremećaju“ unutar, kako navodi, duboko ukorijenjenog sustava korupcije u Hrvatskoj.
Vidović Krišto podsjeća da je Mikulić postao glavni državni inspektor 2019. godine u mandatu premijera Andreja Plenkovića, tvrdeći da su, prema njezinim riječima, indicije o njegovim spornim radnjama bile poznate i godinama ranije. U svojoj objavi ističe tekst novinara Denisa Kuljiša iz 2008. godine, u kojem su opisane aktivnosti vezane uz koncesiju za kamenolom, u kojoj su, prema tim navodima, sudjelovali Mikulić i službenici Ministarstva gospodarstva.
Dodaje kako su, prema njezinu tumačenju, političke strukture svih boja godinama ignorirale Mikulića, što vidi kao znak, kako tvrdi, „zajedničkog interesa“ unutar političkog vrha. Državni inspektorat, ističe, ima iznimno velik utjecaj u segmentima poput poljoprivrednih poticaja, nadzora rada i tržišnih uvjeta — područjima gdje, kako kaže, postoji najveći prostor za zlouporabe.
U istom kontekstu osvrće se i na smjene direktora Hrvatske pošte Ivana Čule te predsjednika Uprave HŽ-a Ivana Kršića, tvrdeći da su obojica godinama bili dio sustava državnih poduzeća kroz koja su, kako navodi, prolazile politički osjetljive odluke.
Vidović Krišto također upozorava da uhićenje Mikulića ne smatra početkom borbe protiv korupcije, nego unutarnjim sukobom unutar struktura koje naziva „korupcijskim“. Pritom povlači paralelu s povijesnim primjerima, tvrdeći da se sustavi koji počivaju na nepravdi prije ili kasnije urušavaju sami od sebe.
U završnom dijelu svoje objave ističe da očekuje daljnja događanja te poručuje kako njezina stranka vidi u ovome trenutku priliku za promjene u društvu. Poručuje da je uvjerena kako će, kako kaže, “pošteni građani” znati prepoznati političke aktere koji su godinama upozoravali na nepravilnosti.
Ovaj slučaj nastavlja otvarati brojna pitanja o radu državnih institucija, odgovornosti političkih dužnosnika i nadzoru nad državnim resursima, pa se očekuje da će javna i politička scena i dalje pomno pratiti razvoj događaja.
Uhićenje Andrije Mikulića dolazi u trenutku kada se u Hrvatskoj intenzivno raspravlja o funkcioniranju državnih tijela, nadzora i transparentnosti rada javnih institucija. U tom širem kontekstu, reakcija Karoline Vidović Krišto uklapa se u njezin dugogodišnji politički narativ koji naglašava problem stranačkog kadroviranja i nedostatne kontrole nad onima koji upravljaju ključnim javnim sustavima.
U svojoj objavi naglašava kako Državni inspektorat smatra jednim od institucijskih poluga koje omogućuju političku moć, jer se kroz njega, kaže, nadziru poslovni subjekti, dodjeljuju kazne, ali i prikrivaju nepravilnosti. Upravo zato tvrdi kako je pozicija glavnog državnog inspektora imala golem politički značaj, ne samo zbog operativnog nadzora, nego i zbog načina na koji se, prema njezinim riječima, zaštita određenih interesnih skupina mogla provoditi kroz selektivne kontrole.
Spominjući smjene čelnih ljudi Pošte i HŽ-a, Vidović Krišto dodatno naglašava kako će upravo oni, smatra ona, imati uvid u poslovne odluke, ugovore i postupke koji bi mogli biti relevantni za daljnje istrage. Upozorava da se u državnim poduzećima često donose odluke koje imaju velike financijske posljedice, a provode se daleko od očiju javnosti.
Zaključno smatra da bi recentni događaji mogli označiti preokret, ali ne zbog borbe protiv korupcije, nego zato što, kako kaže, politički sustav ulazi u fazu međusobnog obračuna. Po njezinim riječima, upravo takvi trenuci otvaraju prostor za promjene i pokazuju da dugoročno stabilan sustav ne može funkcionirati ako se temelji na nejednakosti i pogodovanju.
Kako će se slučaj dalje razvijati i hoće li dovesti do institucionalnih promjena, ostaje vidjeti — no jasno je da će ova tema još dugo ostati u fokusu hrvatske javnosti.
