Ronaldinho je samo jednom osvojio Ballon d’Or
Za ljubitelje nogometa, Ronaldinho je bio više od samog igrača – on je bio utjelovljenje čiste radosti. Malo tko, ako itko, ikada je igrao igru s takvom slobodom, takvom nepredvidljivošću i posebnim osmijehom urezanim u pamćenje svih obožavatelja te igre.
Od prepoznatljivih driblinga, pokreta, dodavanja ‘bez pogleda’ i završnica koje su se činile kao da prkose logici, “Dinho” je nogomet činio da izgleda bez napora. Utjelovio je joga bonito – filozofiju “igranja lijepo” – i živio ju je punim plućima.
Ronaldinho je samo jednom osvojio Ballon d’Or – davne 2005. godine.
Te je godine brazilski maestro nadmašio Engleze Franka Lamparda i Stevena Gerrarda, koji su završili drugi i treći, te prvi i jedini put u karijeri osvojio nagradu koju dodjeljuje francuski časopis France Football.
Ronaldinho je bio Barcelonin talisman tijekom većeg dijela 2000-ih, ali ironično, sezona 2004.-05. – sezona koja ga je dovela do osvajanja Zlatne lopte – nije bila njegova najučinkovitija.
Postigao je samo 13 golova u svim natjecanjima, što je njegov drugi najniži rezultat u cijeloj sezoni na Camp Nouu (gora je bila samo njegova posljednja godina, pogođena ozljedama). Ipak, brojke govore samo dio priče.
Ronaldinhov utjecaj išao je daleko dalje od golova. Bio je srce Barcelone koja je bila u padu prije njegovog dolaska 2003. U sezoni 2004.-05. vodio ih je do njihovog prvog naslova La Lige u šest godina, zajedno sa španjolskim Superkupom, a sve to uz zasljepljivanje publike svojim elegantnim radom nogu, nevjerojatnom kreativnošću i talentom koji je revolucionirao igru.
Njegova magija te godine bila je toliko neporeciva da je, uz Ballon d’Or, proglašen i FIFA-inim igračem godine i FIFPro-inim igračem godine, čime je učvrstio svoj status najsjajnije zvijezde ove igre.
Godinu dana prije trijumfa 2005., Ronaldinho je bio blizu pobjede. Godine 2004. završio je treći na ljestvici dobitnika Zlatne lopte, iza svog suigrača iz Barcelone Deca na drugom mjestu i napadača AC Milana Andriya Shevchenkoa, koji je osvojio nagradu.
Iste godine, međutim, Ronaldinho je proglašen FIFA-inim igračem godine.
Nakon pobjede 2005., međutim, više se nikada nije toliko približio tronu. Ronaldinho se nikada nije vratio na postolje za Zlatnu loptu, jer mu je forma počela padati usred ozljeda i života izvan terena. Ipak, zadržao je svoju krunu kao FIFPro-ov igrač godine 2006., postavši prvi i jedini igrač koji ju je osvojio dva puta zaredom.
Neki bi mogli smatrati da je nepravedno što je Ronaldinho – igrač koji je u sport donio toliko radosti, umjetnosti i kvalitete – samo jednom osvojio Ballon d’Or.
Ali on nije sam. Zapravo, samo je 10 igrača u povijesti uspjelo osvojiti nagradu više od jednom. Mnogi velikani svih vremena, poput Ronaldinha, podigli su trofej samo jednom.
Zinedine Zidane – često proglašen najvećim veznim igračem svih vremena – osvojio ju je samo jednom, 1998. godine. Isto vrijedi i za ikone poput Ruuda Gullita, Eusébija, Roberta Baggia i Gerda Müllera.
Dakle, iako bi neki mogli tvrditi da je Ronaldinho zaslužio više, njegova jedina Ballon d’Or teško umanjuje njegov ugled u nogometnoj povijesti. Njegovo nasljeđe ne leži samo u trofejima već i u magiji koju je stvorio, radosti koju je inspirirao i bezbrojnim navijačima koji ga se još uvijek sjećaju kao jednog od najzabavnijih nogometaša koji su ikada krasili teren.
